» projektura.org
    nature of the business strategy

Strateška uloga ITa
Dizajn organizacije
Dizajn usluga (PSO)
Upravljanje projektima
 

Napisati kolumnu za časopis nikada nije bilo jednostavno, no ako pišete kolumnu za Mrežu koja izlazi za WinDayse, onda to ima dodatnu težinu. Ljudi u pauzi prolistaju i pročitaju razne tekstove u časopisu - pa tako pročitaju i vaš - što je naravno očekivano i dobrodošlo. No ono što je jedinstveno jest da vas kao autora mogu i sresti za trenutak ili dva - konferencija je mala, iako je velika ili što bi već Hrvoje Hitrec rekao za nju. Napisati provokativnu kolumnu tu je uvjet prije svega conditio sine qua non (poznati politički izraz iz nedavnih predsjedničkih izbora) te nameće pitanje: koju temu odabrati? Slijedeći dnevne ideje, razmišljanja, komentare, blogove, postove, članke, mailove... tema mi se mijenjala iz dana u dan, sve dok nisam shvatio: upravo je ova mogućnost odabira ali i problem izbora tema koja mi treba. Možemo li preživjeti kaos informacija? Možemo li uopće više ikada razlučiti bitno od nebitnoga? Želimo li to uopće? Uživamo li u nasilju podataka koje isti vrše nad naša jadna uključena 3% mozga ili jednostavno... potpisujemo kapitulaciju?

Kontrola podataka (ne u sigurnosnom nego u kvalitativnom smislu) odavno je izgubljena bitka. Gotovo kao i privatnost pojedinca, polako odustajemo od struktura i tražimo rješenja koja strukture mogu definirati za nas (odnosno umjesto nas). Prilagođavamo se istima jer je to jedini način da preživimo količine, gotovo kao da uvodimo konfekcijske brojeve u koje se moramo ugurati, i prihvatiti da će nam rukavi ipak malo biti duži ili kraći. Na pojedincu je kako prilagođavati tijek nastajanja informacije svom radnom vremenu i običajima - te pokušati izvući maksimum produktivnosti iz opterećenja koji visi nad njim.

Evo primjera tek toliko da imam empiričku potporu za daljnje razglabanje. Za vrijeme dok sam napisao ovaj članak (recimo 45 min čistog braindumpa u OneNote), dogodile su se slijedeće bitnije stvari vezane samo uz komunikaciju: 43 twitter posta, 22 facebook posta, 19 email poruka, 9 ljudi je navratilo do mene i prekinulo me razgovorom i 3 puta je zvonio telefon. A recimo da ovaj dan smatram relativno mirnim danom i da nisam zapisao baš sve što sam kliknuo ili pročitao (što nije mali broj ako pratite 100+ feedova). No, fascinantnije mi je od brojki kada probam staviti te komunikacijske kanale u vrijednosne okvire (dolje na blogu je detaljnija analiza), ovisno o mentalnom modelu kojeg poznajem i priznajem. Moje prvo razmišljanje je bilo: ako se stavim u poslovne cipele, previše podataka mi dolazi iz kanala koji imaju malu vrijednost (twitter, facebook) dok se situacija mijenja kad se ponašam kao consumer - privatno. No, onda sam sam sebi priznao da tu granicu gotovo da više niti ne razumijem - pišem poslovne mailove u 23:00 vikendom, spajam se u konferencije tijekom godišnjeg odmora, raspravljam o vrijednosti Windowsa 7 s ekipom na subotnjoj kavi... I ujedno pišem blog na temu upravljanja projektima između dva sastanka, rješavam probleme putem Instant Messengera, odgovaram na provokacije na Facebooku tijekom slušanja predavanja (mislim da se to zove kontinuirana djelomična pažnja). I to nije vezano samo uz digitalne sadržaje: jeste li primjetili kako čitate više knjiga odjednom?  Struktura se drastično izmjenila u odnosu na moje viđenje upravljačkog posla u ranim četrdesetima.

Kako smo već na WinDaysima, red je spomenuti da se svi mi žestoko borimo protiv informacijskog kaosa: žarko želimo uvesti red, staviti sve u nekakvu strukturu, opisati to nekakvim metapodacima, definirati semantiku, kreirati kataloge itd. Proizvodi su tu: Microsoft Office SharePoint Server sa indeksima, Microsoft FAST sa katalozima, Microsoft BING sa pretraživanjem, SLQ Server sa PowerPivot, Analysis Services i ostalim BI  rješenjima, partnerska rješenja koja do beskraja sređuju, poređuju, obrađuju i analiziraju. No, dragi moji, tehnologija je samo tehnologija - sve više se vraćamo na pitanja scenarija i kvalitete.

Zapravo, to vam je moj poziv za razmišljanje za ove WinDayse. Razumijete li svoje poslovne ili osobne scenarije? Razumijete li probleme koji vas u tim scenarijima pritišću? Znate li koje odgovore očekujete - kako bi jednostavnije mogli formulirati pitanje? Pozivam vas da se do kraja pripremite i iskoristite WinDayse - za gomilu brojki i slova koje će proći kroz vašu glavu napravite filter poslovnog ili osobnog scenarija i izvucite maksimum informacije - vratite se sa maksimumom vrijednosti koja opravdava vašu investiciju (a tu nije u pitanju samo novac).

Upravo sam prije nekoliko dana razgovarao na sličnu temu s čovjekom čije mišljenje izrazito cijenim: "Ima li uopće nečega korisnoga na Internetu?".  Složili smo se da ima, ali sve više skriveno iza poruke "full report 495 USD" ili slične.  Time više razumijem Ruperta Murdocha - plati pa čitaj, reče ovaj vitalni lik - jer ako želite referentnu informaciju koju možete obraditi, onda ljudsko znanje ipak nešto vrijedi. Nažalost, sve je više smeća iza kojeg se više ne vidi drvo - procjenjujem da ćemo u slijedećih desetak godina ipak morati pokrenuti neki novi Internet jer ovaj polako postaje neupotrebljiv. Ili ćemo se možda vratiti sistemima kataloga siteova koje je istisnuo search - i to onih relevantnih koje netko priprema za vas (naravno, ponovo će se tu pojaviti nekakva brojka).

Zanimljivo bi bilo ne raditi paralelu, ali nekako me vuče: ima li ovdje kakve sličnosti s besplatnim softverom u odnosu na vlasnički? Iako bi bilo lako pretpostaviti zaključak, i ovdje vrijedi da iznimke potvrđuju pravilo: jedan od možda najvrijednijih resursa na Internetu je Wikipedija. Ali naravno, to je nešto što je općeg karaktera - što više specijalizirate temu, to je onda nedostupnija, odnosno, više naplativa. No, to je kapitalizam, ali to tome možda dalje na jednom sasvim besplatnom a opet danas uobičajenom prostoru: blog adresa koja trpi komentare je http://ratkom.net/2010/01/31/ms-windays-2010-kolumna-previe-slova-i-brojeva-a-premalo-informacija/ što možemo zamjeniti i ovako http://bit.ly/9ytFHp . Puno ili malo slova, nema veze, bitno je što se nalazi iza njih...

Zagreb,01.05.2010. (tko kaže da je danas praznik rada...)