» projektura.org
    nature of the business strategy

Strateška uloga ITa
Dizajn organizacije
Dizajn usluga (PSO)
Upravljanje projektima
 

Vjerojatno bi sad čovjek očekivao ovdje doktorsku dizertaciju o tome koji je učinak leptirova leta na projekte u istočnoj Europi (gdje i mi potpadamo) ali ovaj će članak biti totalno laičko razmišljanje o prirodnom fenomenu propasti projekta koji se zove: čovjek.

Nedavno sam imao priliku sudjelovati na sastanku koji gotovo da nema veze s upravljanjem projektom, ali se marginalno dotaknuo i te teme, naravno iz perspektive uspješnosti projekta. Na moje faktično citiranje Standish grupe te postotka uspješnosti i neuspješnosti, odgovorila mi je mlada gospodična koja je sudjelovala na sastanku: "Preko 80% IT projekata je neuspješno." I to zajedno s stavom koji nije dopuštao daljnju raspravu, pogotovo jer sam na sastanku bio u ulozi vendora, pa nisam siguran da bi to vodilo u ispravnom smjeru. Ali 80% ?? Je li to ispravna percepcija osobe koja primarno ne pripada IT svijetu i koja "ispravno" gleda na uspješnost projekata koji se odvijaju u njenom okruženju? Možda percepcija uspješnosti projekta nije da li se projekt uspješno primopredao na "acceptance test" već, i to sasvim ispravno, da li je donio rezultate koji se od njega očekuju u nekom kratkoročnom ili dugoročnom periodu? Da li je u tih 80% uključena i ona poveća grupa "fade out" projekata koji se eto inicijalno proglase uspješnim ali onda nakon nekog vremena jednostavno "nestanu" na obzoru i već se nakon nekoliko godina razmišlja o uvođenju sličnog, istog ili novog rješenja? Prilično loše kao referenca (a radi se o velikoj HR organizaciji) za project management - upravljanje projektima.

Ponovno sam se vratio na razmišljanje o tome kada mi je u ruke dopao zadnji (vol 21 / July 2007) broj PM Networka (za one koji ne znaju službeno glasilo / manazin PMI organizacije). Na stranici 19, u rubrici Deliverables, zanimljiv je grafikon koji prikazuje TOP9 uzroka zašto su projekti neuspješni ili propali. Idemo ih komentirati redom (barem prvih 5), prije velikog zaključka.

1. Loša komunikacija (28%). Gotovo nevjerojatno. Na svakom početnom tečaju iz upravljanja projektima čuti ćete rečenicu da upravitelj projekta troši 80% svog vremena na komunikaciju. Ako je to problem, bit će da to upravitelji ipak ne rade. Vjerojatno odu doma i odrijemaju poslijepodne a potom upale omiljenu meksičku sapunicu.

2. Nedovoljno planiranje resursa (18%). Problem koji bi ja prikačio faktičnom stanju kojeg ulavnom možete zateći u organizacijama, a to je matrična ili funkcionalna organizacija. Kao upravitelj, vi uglavnom NE raspolažete resursima u onoj mjeri koje traži projekt, pa je sve navlačenje kada će i što biti napravljeno. Što veća organizacija, to veći projekt. Stakeholder ovdje malo vrijedi, jer dnevna operativa traži svoje, a kako su resursi nededicirani… sve jasno.

3. Nerealistični vremenski raspored (13,2%). Zanimljivo. Primjer iz prakse: prezentiramo projektni plan koji predlaže 6 mjeseci za implementaciju projekta. Na pola prezentacije javlja mi se kolega i kaže: ali mi mislimo da će to vjerojatno biti 9 mjeseci jer obično kasnimo 3 mjeseca i to zbog nedostupnosti resursa s strane korisnika. Koja je to poruka? Pod a) mi nemamo pojma oko upravljanja projektnim planom. Pod b) procjene su nam netočne i velika je vjerojatnost da je sve na +/- 50% procjene…

4. Loši zahtjevi projekta (9,8%). Evo jednog kojeg bi na prvi pogled mogli prebaciti na korisnika - korisnik nije dobro dokumentirao svoje zahtjeve i stoga, projekt je propao. Ali, zar ne bi upravo odgovornost upravitelja projekta bila da su zahtjevi OK i da su se svi složili oko njih? Da u teoriji, a u praksi imate konkurenciju koja će posao prihvatiti čak i s loše definiranim zahtjevima. A onda, gdje ste vi? Pa se rade razni kompromisi koji obično zavše lose - lose scenarijem.

5. Nedostatak podrške stakeholdera (6,7%). Ovo je sad veća teorija od ovog članka. Dio odgovora nudim dalje u tekstu, a za sada ću reći: nije sve uvijek kako izgleda. Osim toga, stakeholder ponekad ne zna što treba učiniti a upravitelj projekta se potrudio da ga ne uputi u to što je njegova uloga. Osim toga, nema baš previše vremena za TAJ projekt...

Podaci su preuzeti iz CompTIA studije Computing Techonology Industry Association, January 2007 web poll, uzorak od 1.007 odgovora.

A sad veliki zaključak. Sve ovo stoji ali ujedno, sve je ovo samo statistika, odnosno percepcije neuspješnog upravljanja projektima. Ali što je osnovni uzrok? Naravno, odgovor je samo jedan i jednostavno pogodljiv: čovjek. Ako je pojedinac toliko neodgovoran da ne komunicira na projektu, ne zna kako upravljati i distribuirati resurse i vrijeme koje mu je dodjeljeno, pa sve do nepoznavanja osnovnih elemenata nedostatka kontrole i upravljanja promjenama, projekt je OSUĐEN na propast. A osuđen je zbog lošeg project managera. Dakle, moj zaključak: sve je u redu s ovom listom, no, elementarni problem je u čovjeku kojem je dodjeljena uloga upravitelja projetka. Njegova osnovna i gotovo jedina zadaća je projekt dovesti do uspješnog završetka i svi izgovori - nismo mogli ovo ili ono, zapravo su nedostatak upravitelja projekta koji nije znao na vrijeme prepoznati problem i na vrijeme upravljati istim. A to traži upravitelja s iskustvom i malo više mozga nego što je srednja vrijednost na IQ testovima.

Dakle, ja se zalažem da upravitelj projekta ne može biti baš svatko. Pa čak ni svi ljudi koji recimo imaju IPMA ili PMP certifikat - certifikat je ipak posebna tema za raspravu kao i znanje ljudi koji stoje iza tog certifikata (naravno, ne generaliziram). Time smanjujem broj ljudi koji su sposobni voditi kompleksne projekte tek na nekoliko desetaka koje ja znam, vjerojatno ih ima još koji (ovdje naravno govorim o IT svijetu). Korolar priče - ako ih je malo, onda bi trebali biti cijenjeni i paženi kao malo vode na dlanu jer eto, valjda je svima stalo do toga da projekt uspije. Ili nije? E sad se vraćamo na osnovnu temu članka - a to su ljudi. Nažalost, ponekad su projekti osuđeni na propast ma što vi napravili oko toga - ljudi koji su mu zapravo stakeholderi najviše se trude da projekt propadne. Ima tu nekakavih osobnih i profesionalnih interesa o kojima neću (kad nećemo prokazivati reketare, neću niti ja tu ekipu :)) ovdje, ali mislim da ih možete prepoznati u svojoj organizaciji kao beskrupulozne tipove koji samo traže najbrži put do vrha, slave ili bogatstva. I tu se vraćam na početak - uvijek su problem samo ljudi. I dok je svijeta i vijeka tako će valjda biti - i time čisto sumnjam da će dugoročno postotak "uspješnih projekata" biti znakovito bolji. Možda bi morali taj broj uzeti kao baseline, pa je svaki postotak značajan napredak. I razlog za slavlje - pobjede nad ljudima.

U Biogradu n/m, 07.08. 2007 (čekajući bolje vrijeme da se bacim u more...)