» projektura.org
    nature of the business strategy

Strateška uloga ITa
Dizajn organizacije
Dizajn usluga (PSO)
Upravljanje projektima
 

Ljudi me često pitaju: "Vidio sam na tvojim stranicama kako spominješ kaizen, odnosno nekakve male, inkrementalne promjene… O čemu se tu točno radi?" Nema mi druge nego izvesti vas iz krivog puta ili neznanja…

Sve zapravo počinje iz famoznog samog lean modela - modela poboljšanja operativne učinkovitosti organizacije, gdje promjene pojedinog poslovnog modela izvođenja operacija mogu znakovito utjecati na rezultat rada organizacije - poboljšavajući (naravno) konačni rezultat te profit / prihod povezan s istim.

Malo povijesti: lean model pojavio se u Japanu odmah poslije drugog svjetskog rada, zahvaljući g. Demingu (što je sad opet posebna priča). Povijest ukazuje na činjenicu da je to najbolje iskoristila Toyota - uvodeći cijeli niz alata i tehnika za upravljanje operacijama.  Teorija je uvijek jasna: lean proizvodnja uvijek nadmašuje očekivanja krajnjeg korisnika koristeći manje resursa nego tradicionalna proizvodnja. Kako je to sad moguće, pitat će se neprosvijetljeni čitatelj? Lean jednostavnim rječnim traži "višak" (otpad, smeće), nepotrebne dijelove procesa te se fokusira na njihovo uklanjanje, podižući time kvalitetu cijelog procesa i pojednostavljujući isti.

Većina primjena lean modela okrenuta je prema malim i brzim promjenama (rekli bi - taktičkim promjenama) nazvanim kaizen modelom ali ovo nije jedini pristup. Postoji i drugi lean model, poznat pod imenom kaikaku (velike, radikalne promjene). Dok se kod kaizena radi o kumulativnom planiranju malih izmjena u trajanju od sata ili dana, kod kaikakua seradi o radikalnim promjenama u trajanju nekoliko tjedana ili mjeseci.

Kaikaku je daleko više transformacijski pristup, koji je u principu povezan s poslovnom strategijom organizacije. Ako se ispravno primjeni, i ako uspije, kaikaku može dramatično poboljšati uspjeh organizacije značajno smanjujući probleme s kvalitetom, troškovima ili isporukom. Kaikaku me ponekad podsjeća na nama dragi BPM (Business Process Management) gdje ponekad imam osjećaj da projekti traju nekoliko godina, imaju vrlo visoke ciljeve (i rijetko kada ih i ostvare). Slika prikazuje uobičajene kaikaku faze:

Osobno, veći sam pristalica kaizen modela nego kaikaku modela. Radije volim male promjene čiju taktičku primjenu mogu lako ostvariti i čiji se rezultat odmah vidi. Potrošiti nekoliko mjeseci uvodeći radikalnu promjenu nije moj stil - iako s tim mogu odjednom napraviti veću, možda i bolju promjenu, nekako mi rizik izgleda preveliki (a i iskustvo mi to govori). Valjda sam predugo bio na strani onih developera koji nisu redovno objavljivali svoj napredak, samo da bi im korisnik na kraju rekao da to nije ono što su oni tražili :).

Kaizen isto tako zahtjeva puno manji tim i može se primijeniti na manjoj organizaciji ili podorganizaciji (recimo da ga mogu prilagoditi svojoj ne tako velikoj organizaciji). Kaikaku mi je više model koji zahtjeva mindset cijele organizacije i time mi je bliži metodologijama kao što je SixSigma (i time se ipak razlikuje od Business Process Managementa).

Zadnja istraživanja govore o tome da je možda najbolje kombinirati jedno i drugo - primijeniti faze radikalne promjene koje slijede mala inkrementalna poboljšanja, kao što već to slika pokazuje.  Ako vas zanima više o ovome, naravno, dobar početak je Wikipedija: http://en.wikipedia.org/wiki/Kaizen

Što vi mislite? Kakav je vaš pristup? Kaikaku ili kaizen?

Pozdrav,

Zagreb, 30.06.2008. gotovo mentalno na godišnjem