» projektura.org
    nature of the business strategy

Strateška uloga ITa
Dizajn organizacije
Dizajn usluga (PSO)
Upravljanje projektima
 

Kako će izgledati budućnost tehnologija?(1)

Iako sam već jednom pisao o tehnološkoj budućnosti, bilo je to kratko, pa sam se nedavno malo jače osvrnuo na to.

Gotovo je nevjerojatno što se sve promijenilo u zadnjih nekoliko desetljeća. Znate li da je preteča sve ove silne tehnologije, silicijski tranzistor, praktično realiziran tek 1947 godine, u laboratorijima tvrtke Bell Labs (Shockley, Bardeen, Brattain)? Odnosno, tek mu brojimo 60 godina - iako je princip polja opisan u ranim radovima J. Lilienfelda 1925. Potpuno funkcionalni radio koji se u potpunosti temeljio na tranzistorima prikazan je tek 1953. Dakle, pedesetak fantastično čudnih godina u kojima su tehnologije promijenile svijet u kojem živimo. Način kako komuniciramo, učimo, saznajemo, pohranjujemo, odlučujemo, kreiramo, zaboravljamo… potpuno je drugačiji od načina kako smo to radili ne pedeset godina ranije, nego vjerojatno kako smo to radili prošli tjedan. Kreativnost i inovativnost načina još uvijek iznenađuje, otvarajući nove scenarije uporabe koje nismo mogli niti zamisliti kada smo počeli koristiti osobna računala. Sada kada možemo sagledati kompleksnost prošlosti i nadati se jednostavnijoj budućnosti, nameće se pitanje: možemo li predvidjeti budućnost? Lawrence Peter Berra rekao je davno: "It is hard to make predictions, especially about the future."  Budućnost je kao i uvijek nepredvidiva i ma koliko ju promatrali kratkoročno ili dugoročno, samo jedan mali zamah krila leptira može sve potpuno promijeniti. Kažu da je jednostavno predvidjeti budućnost jedne tehnologije - problem je u kombinacijama tehnologija koje kreiraju nezamislive probleme i  rješenja. No, kako biti futurist ionako nije lako, upustimo se u predviđanja. Ako ih predvidimo dovoljno, vjerojatno ćemo ponešto i pogoditi.

Promjena uporabe računala

Koncept uporabe računala cijelo vrijeme prolazi kroz nekakvo "tehnološko klatno" u kojem se mijenja pristup uporabi računala, ovisno o njihovoj dostupnosti i količini. Šezdesetih godina radili smo u "mainframe" razdoblju u kojem se iznajmljivalo vrijeme rada na računalu i više korisnika dijelilo je jedno računalo - računalo je bilo sve samo ne osobno. Zadaci koje ste mogli na tom računalu odraditi isto tako su bili ograničenog karaktera i svodili su se na matematičke izračune, baze podataka i najosnovnije core business varijante rješenja. Prva veća promjena događa se osamedesetih kada se uvodi pojam ali i praksa osobnog računala. Vizija tvrtke Microsoft "računalo na svakom stolu" vodila je razvoj osobnih računala koji traje i danas, s specifičnim rješenjima koja pokrivaju domenu "radnika znanja". Dominantno danas računalo obavlja zadatke koji su primarno vezani uz poslovanje organizacije ili rad pojedinca, ali u vrlo širokom spektru mogućnosti i sa isto tako različitim mogućnostima koje računalo, bilo softver ili hardver, omogućuje. Recentne promjene u ponašanju pojedinaca, promjena radnih navika te povećanje mobilnosti (u doslovnom smislu, ljudi rad s više lokacija i više uređaja) karakteriziraju današnju eru mobilnosti u kojoj se koristi nekoliko "računala" po pojedinom korisniku - i to u različitim formama. Tako danas koristimo jedno računalo u uredu, drugo računalo kući, a uz put koristimo i mobilne uređaje, razne nove "form-faktore" kao što su ultra mobilna računala ili "home center" računala. Pojavljuje se sve više i više sučelja koja se ponašaju kao računalo za sebe - na njemu možete pregledavati i uređivati podatke a da niste niti svjesni da sjedite za računalom (dobar primjer toga je Microsoft Surface). Budućnost nam nosi drugačiji koncept - tisuće računala po pojedinom korisniku. Ne samo da će to biti omogućen nevjerojatnom snagom koja se gomila u raznim datacentrima - već danas možete iznajmiti vrijeme rada Amazon datacentra za nevjerojatnih 40 centi po serveru po satu (ili tako nekako) - nego i novim nevjerojatnim oblicima u kojima će se pojavljivati računalo, od odjeće do zida, od naočala do "virtualnog prostora". Pretpostavljam da ćemo u skoroj budućnosti komunicirati s računalom poput kapetana Pickarda u Zvjezdanim stazama: "…Computer…". No što su u osnovi tehnološke promjene koje će proći računalo? Koje tehnologije uvjetuju promjene? Krenimo redom.

Granice tehnologije

Za početak, imamo problem. Tehnologija, barem ona koja se koristi za proizvodnju procesora i računala općenito, upravo je došla do svojih granica. Mooreov zakon, koji govori da će se svakih 18 mjeseci broj tranzistora po čipu udvostručiti, došao je do granice gdje se dalje više ne može.

Svaki put kada se tehnologija približi svom limitu, čovječanstvo izmisli neku novu granu tehnologije koja iz temelja promijeni pretpostavke, ali i rezultate koji su nam potrebni za daljnji tehnološki (i ne samo tehnološki napredak). Ponekad je to mikrokorak („disruptive innovation“) a ponekad je to megakorak („technological breakthrough“). Princip napretka je jednostavan: na primjer, taj isti zakon tehnološke složenosti integriranih krugova (količina složenosti integriranih krugova povećava se eksponencijalno svake godine) prilično je na svome maksimumu – mislim da je većina nas prestala pratiti složenost procesora prema mega/gigahercima koji ga pokreću – trenutno se nalazimo na 2 do 3 gigaherza i kako stvari stoje, nećemo se daleko od toga odmaknuti u skorijoj budućnosti. Nano tehnologije koje danas integrirani krugovi zahtijevaju, sreću se sa cijelim nizom problema (tranzistori lagano dolaze do dimenzija atomskih čestica, gdje se pojavljuju problemi parazitskog otpora, stabilnosti elektrostatike, disipacije energije čak i kada tranzistor ne radi itd).

Da bi se riješio taj problem, potrebno je napraviti  nešto drugačije. Drugačije uvijek znači nekoliko opcija: trenutno se u svijetu istražuju razni pristupi novim "računalima" koji na drugačiji način koriste fiziku i tehnologiju. Na primjer, istraživanja nas vode u molekularne tranzistore, gdje pojedine molekule definiraju "stanje" tranzistora. Isto tako, pojavljuju se prva kvantna računala, gdje kvanti definiraju stanja - gotovo da odmah možete pročitati i problem koji se zove utjecaj vanjskog svijeta. Tu su i DNA računala, Atomic Machines koncepti, DNA čipovi, kvantna kriptografija i slični svemirski koncepti koji nam se čine nedostižnim, a ipak se pomalo pojavljuju kao gotovi rezultati u raznim laboratorijima.

Nova svijest Interneta

Jedno je sigurno: Internet neće izgledati ovako kako izgleda danas. Promjene koje se upravo događaju i u kojima ljudi istražuju kako Internet, odnosno, povežimo ga ovdje s Webom, može biti „pametniji“ odredit će nove funkcije prostora kojeg nazivamo Webom. I to ne samo u smislu korisničkih funkcija i iskustva uporabe (nazovimo to „user experienceom“) nego i u smislu semantičkog razumijevanja odnosa pojedinih informacija. Razumijevanje sadržaja više neće biti dovoljno samo za osobe, nego predstoji i kvantni skok razumijevanja sadržaja za softverske servise i agente koji moraju otkriti načine kako pametnije povezati sadržaje na trilionima web stranica koje postoje danas. Današnji Web više nije ništa spektakularno niti jedinstveno  - zasićenje  ogromnom količinom informacija koje postoje na njemu ne rješavaju više niti tražilice. Bez obzira na to koliko tražilica bila učinkovita ili koliko jednostavno pitanje postavili, uobičajeno nam se vraća cijeli niz informacija koje mogu biti potpuno ili djelomično ili nikako povezane s pitanjem koje pokušavamo postaviti. Kao što bi rekao D. Adams: "Odgovor je 42. Jedino nije jasno kako bi glasilo pitanje." Zanimljivo količina vremena koju trošite pokušavajući definirati pitanje obrnuto je proporcionalna jednostavnosti isto - jednostavnije pitanje generira veću količinu odgovora.

Drugi problem koji se pojavio je statičnost informacija na Webu - velika većina sadržaja je davno objavljena i ne samo što je pitanje da li je i dalje relevantna nego se pojavljuje i jednostavan problem da je - dosadna. Model u kojem postoji jedan autor (publisher) i više korisnika (readers) prelazi u daleko učinkovitiji model više autora i više korisnika, gdje su autori jedno i korisnici (naravno, vrijedi komutativnost operacije). Nakon dosadnog Weba 1.0 pojavio se puno zanimljiviji Web 2.0 gdje se informacije pojavljuju u obliku blogova, socijalnih mreža, feedova - zapravo razne sile komunikacijskih oblika od koji niti jedan ne sliči na prethodni i generira potpuno drugačiji doživljaj za krajnjeg korisnika. Pojedinci tvrde da bi gore navedeni semantički web mogao biti znan pod imenom Web 3.0 ali o tome kada se uvjerimo da ta semantika uistinu i funkcionira. A tada će "web" dobiti novu dimenziju i ne jedan administrator sustava će se zapitati - a što to točno računalo sada radi ...

Drugi aspekt je sam Internet, odnosno „mreža“ koje omogućuje povezivanje čvorova sadržaja koje eto, popularno, zovemo Web-om. Iako već neko vrijeme slušamo kako će se „mreža“ raspasti, i dalje sretno funkcionira. Naravno, uz put se rješavaju problemi adresiranja, usmjeravanja, lokalne pohrane i slično, ali eto, mreža je zdrava i živa i vjerojatno će takva ostati. Naravno, možda će se zvati Internet2, ali to će samo značiti brže, bolje, više onoga što imamo danas. Hoće li se pojaviti „disruptive“ tehnologija koja će promjeniti mrežu? Možda, ali to će ovisiti o promjenama u fundamentalnim znanostima, na primjer, teleportaciji spina elektrona (http://ostc.physics.uiowa.edu/~frg/pubs/pdf/teleportation-2005.pdf). Think: Star Trek („beam me up Scotty“).

Za značajne promjene ipak će trebati malo više vremena, recimo do 2045 godine, odnosno do famozne točke singularnosti (pogledajte radove Raymonda Kurzweila) kada će Internet i Web ionako nestati integrirani u svekoliko jedinstvo ljudi, strojeva i informacija. Sve oko nas će postati „interoperabilno“ i zamjenjivo, informacije neće trebati fizičku infrastrukturu za razmjenu, a ljudi ionako neće biti ljudi – nego humanoidni  nanobotno poboljšani androidi. Tko doživi, pričat će o tome.

Računala oko nas

Za nekoliko godina, ili desetaka godina, objekti oko nas postati će "pametni" objekti. Gledajući iz današnje perspektive, gotovo sve oko nas moglo bi nositi prefiks "e" ili "i". Tako očekujemo pametni naslonjač (eSofa), inteligentni stolić (iTable, ali to već danas imamo i zove se Surface), naočiti stroj za pranje suđa (eSZPS)  te možda zelenu svjetiljku (gLight) - "g" ovdje naravno dolazi od green. Protpotipovi, pa čak i zgodna rješenja već postoje, ali nisu završila u jakoj komercijalnoj uporabi. No možda jedno od zanimljivijih stvari biti će pametna odjeća - stvari koje nosimo na sebi neće tek imati puku estetsko - grijaću funkciju, nego će dodati funkcije zabave, zdravlja i informacija. Već se neko vrijeme igramo s naočalama - vizije "smart glasses" naočala koje distribuiraju informacije ovisno o okolini i željama korisnika pojavljuju se u raznim oblicima. Naočale će koristiti Internet i pretraživačke programe. Prepoznavati će lica oko vas i vraćati vam njihove biografije. Koristiti će se informacije koje ste pohranili u LinkedIn-u ili Facebooku. Prepoznavanje lica, telekonferencije, kombinacije virtualne stvarnosti i stvarnosti, praćenje dionica, filmova, korištenje GPS uređaja, lokacijski servisi itd. pretvorit će naočale koje nosite u vaš mali poslovni centar. No takve naočale još uvijek nisu dovoljno minijaturne i prikladne da bi se nosile u dnevnoj uporabi. No, recentna minijaturizacija uređaja vodi nas vrlo brzo ka takvim oblicima koji će osim edukativno informativne zadovoljiti i estetski kriterij. Možda će upravo estetski kriterij postati dominantan - danas se ručni satovi kupuju kao dodatak odjevnoj kombinaciji gdje je bitnije da li je sat veliki i crveni nego da je certificirani automatik kronograf s komplikacijama unutar mehanizma. Kombinacija Ray Bana i Wikipedije?

Minijaturizacija, iako ovdje neće biti značajno više potrebna, dovodi do promjene modela uporabe uređaja koje koristimo u ruci. Mobiteli, za koje proizvođači ionako više ne znaju što bi dodali u komunikacijskom smislu, postati će novi centri za osobnu zabavu - ručni, prijenosni, lagani i dugotrajni.  Takvi centri sadržavati će pojednostavljenu verziju "Media Centra" koji danas leži ispod vašeg najnovijeg LCD televizora - s funkcijama kina, televizije, videorekordera itd. ali sa savitljivim, dodatnim ekranom kojeg po potrebi možete izvući iz mobitela kako bi film pogledali na malo prijemčivijem formatu. Sadržaj će ionako biti dostupan putem mobilnog broadbanda i jednostavno prenosiv na različite formate i medije. 

Pored uređaja, transformirati će se i dnevna okolina - dolazimo do koncepata pametnih soba i pametnih ureda. Na primjer, kao što se danas koncentriramo na prostor ispred televizora kao centralno mjesto u kući u kojem provodimo većinu vremena, vjerojatno ćemo se u skoroj budućnosti koncentrirati na zid u okviru istog prostora - naravno, bez televizora. Nije da će televizor nestati, ali će se transformirati u jedan od uređaja koji će biti podržani u novom - pametnom zidu. Možda je krivo koristiti izraz "zid" - to je više komunikacijski panel koji se prostire cijelom širinom i visinom zida, a koji služi i za komunikaciju glasom, videom, poštu ali i za poslovne namjene kao što su funkcija tajnice ili jednostavno za zabavu nove kategorije - a to je traženje prijatelja. Uredi će naravno izgubiti svoju namjenu - ne samo da će postati virtualni, nego će postati i prenosivi. Ured ćete moći kreirati bilo gdje se nalazite, iskoristiti ga i potom elemente ureda baciti u smeće. Prenosivi elementi koji zamjenjuju dijelove ureda - stol, računalo, mape, kopirku, faks, itd… moći će se iskoristiti jednom ili više puta i potom jednostavno - odbaciti.

Osim stvari oko nas, mijenjaju se i stvari koje koristimo da bi se prebacili iz točke A u točku B - poglavito auti. Auti su sve pametniji, sadrža sve više elektronike (naravno, sve više se i kvare zbog iste), a već sada pokušavaju biti pametni i napraviti najmanje dvije stvari dok vozimo - zabaviti nas na najbolji mogući način ali i spasiti nas od moguće nezgode ili nesreće. Prvi dio je s novim generacijama automobila otišao prilično daleko, auti su postali zabavni centri koji ne samo da vam omogućavaju koncertne doživljaje nego možete glasom odraditi prilično puno toga. Zanimljivo je da Microsoft radi i ugrađuje s Fordom nove generacije takvih uređaja pod nazivom Microsoft Sync ugrađuju se u nove modele Ford Focusa. Kažu mi da se prodaju nevjerojatno te da na lageru ostaju svi Fordovi koji nemaju ovu tehnologiju. No, zanimljivije je kako novi modeli automobila paze nas nas - koče ako smo preblizu, mjere udaljenost, upozoravaju na vozila u mrtvom kutu, jednom rječju - voze umjesto nas. I to je ono što je za očekivati da će se dogoditi - u skoroj budućnosti auti će preuzeti ulogu vozača te nas - po pravilima i propisima dovesti do cilja. Jest da će vožnja trajati 2 sata duže, ali barem ćemo svi skupa na miru pogledati film.

Računala u nama

Možda najzanimljiviji napredak će biti onaj koji će povezati naša tijela i računalna. I to ne samo u smislu praćenja zdravlja (koje se ionako već danas radi), nego u interakciji između tijela i zamjenskih ili novih elemenata koje tijelo koristi, bilo da je to replika postojećeg organa ili nadograđena replika koja sadrži modificirane i dodatne elemente (koji čak ne moraju niti biti organskog porijekla). Računala će biti minijaturizirana tako da mogu jednostavno biti dodana u naše tijelo - ili kao kontrolni mehanizam (dakle, prati rad određenog organa, monitorira njegove funkcije i slično) ili regulatorni mehanizam (utječe na rad organa, mijenja njegove funkcije itd.) Ovdje ne vidim samo sklopove koji su fiksno pridodati pojedinom organu, nego i mikrosklopove koji slobodno putuju tijelom i vraćaju informacije o njegovom stanju. Na primjer, mikrokapsula u kojoj se nalazi računalo može putovati našim venama i arterijama tražeći potencijalna zagušenja ili zadebljanja - informacije o stanju mogu biti precizne dovoljno da udaljeni liječnik može donijeti zaključak o tome da li vam za koji sat prijeti infarkt ili ne.

Definitivno najzanimljiviji napredak biti će ostvaren nakon definiranja rječnika ljudskih genoma - nedefiniranog rječnika od jedno 30.000 pojmova koj objašnjavaju od čega je izgrađeno naše tijelo. Razumijevanje ovog rječnika omogućiti će nam kreiranje zamjenskih organa, ali ovo je više napredak kojim se bavi neka druga grana znanosti, nazovimo ju bioinformatika. Ne samo to, poređenjem gena različitih osoba, biti će jednostavno razlučiti koji geni utječu na starost, bolesti ili promjene - a tada će biti zanimljivo vidjeti koliko će koštati stvarna krema protiv starenja.

Tko uspije, njemu dvije

Dakle, tko doživi ove promjene, vjerojatno će poživjeti još i dulje. Prema Kurzweillovim i sličnim promišljanjima, singularnost je dohvatljiva i čovječanstvo je blizu da ju i doživi. Tehnologija, zahvaljujući napretku, na putu je prema točki singularnosti eksponencijalnom brzinom (razlika između dvije singularne točke na eksponencijalnoj krivulji). Do dolaska u singularnost, funkcionalnost ljudskog mozga moći će se funkcionalno i tehnološki opisati i naravno, simulirati tom istom tehnologijom. Hoće li tehnologija prestići naš um? Hoće li nanoboti bit dovoljno napredni da nam zamijene bilo koji dio organizma koji nam više ne funkcionira? Hoće li sve to biti dovoljno da nas održi u životu do slijedeće singularne točke? Zašto uopće postojimo i kuda idemo? Čime bi se to mogli baviti kako bi bili sigurni da ćemo ostvariti singularnost? Tko zna, morat ćemo vjerovati u to da će tehnologija napredovati upravo onako kako predviđamo. Nije da ćemo sjediti i čekati - i dalje vrijede dobre stare preporuke doktora - u svemu umjereno i sve polako. Kada bi nam samo ta tehnologija oko nas to i dopustila.

Pozdrav,

Zagreb, 10.07.2008. spremajući se na put u Atlantu

 (1) članak je izašao u časopisu InfoTrend